07.09.2004., utorak
Pet sematary
Znate li da smo jedna od rijetkih zemalja koja se moze pohvaliti grobljem kucnih ljubimaca? Groblje se nalazi u Rijeci, na Kozali. Po mojoj slobodnoj procjeni, tamo je smjesteno nekih 50ak grobica kucnih ljubimaca. Za vrijeme ponovnog posjeta svom rodnom gradu, odvela sam dragoga da i on to vidi. Svaki put me fascinira to mjesto. Zamisljam si kolika je morala biti ta ljubav izmedju covjeka i zivotinje. Za vecinu grobnica vidi se da ih vlasnici posjecuju i danas. Cvijece je frisko, lampioni i dalje gore, grobovi su cisti. Jedni su kraj groba svog ljubimca posadili ruzin grm, drugi su svome psu na grob stavili omiljene igracke, da mu prave drustvo i na posljednjem pocivalistu. Grobovi nisu samo pseci, ima i macaka i ptica i zeceva. Vjerovali ili ne, najvrijedniji grob po mojoj procjeni pripada jednom zecu. Sirotan je preminuo 2000 a vidi se da ga vlasnici i dalje obilaze. Od malena, pa do danas, izmijenilo se u mojoj kuci nekih 10ak pasa. Usput sam imala zeceve, vjeverice, macke, kanarince, hrcke, ribice itd. Danas mi je krivo sto niti jedna od mojih zivotinjica nije dobila svoje mjesto na groblju. A vidim da je cak moguce kupiti «obiteljsku» grobnicu pa tijekom godina pokopavate ljubimce zajedno. Mozda ovaj tekst zvuci malo morbidno, ali htjela sam podijeliti s vama ovu informaciju. Mozda se netko od vas zainteresira. Ako nista vise, stvarno je zanimljivo za pogledati. Cak je i MUP svom psu tragacu kupio grob. Ne znam zasto, ali mene takve geste stvarno dirnu. Za one koji to vole te stvari preko Mreze, imate i virtualno groblje kucnih ljubimaca. Ako se ikada nadjete u Rijeci, odite si to pogledati. Pozdrav svima. |
27.08.2004., petak
Usponi i padovi
kako me svi ti nasi zivotni usponi i padovi znaju izbaciti iz takta, to nije za povjerovati. U posljednjih godinu dana, moja zivotna putanja je bila konstantno u kurcu. Ali toliko u kurcu, da ja, koja inace nisam ni mrvicu praznovjerna, sam pocela misliti o urocima i slicnim pizdarijama. Svaki dio mog zivota je dozivljavao svojevrsnu krizu. A danas ... idila. Veza je izgleda napokon izasla iz krize. Situacija s BP-evim poslom se izgleda pocela popravljati. Nakon susnog ljetnog perioda sto se tice ponude poslova, firme su se napokon pocele javljati. Za nevjerovati. Ne mogu vjerovati da sam toliko glupa da svaki put zaboravim kako to izgleda kad ti se napokon osmjehne sreca. Tako da kad sam u kurcu, se mogu sjecati sto me ceka kad prebrodim teski period. Ne, ja koza odmah sve bacam u besmisao i crninu. Znate li da je meni muka citati moje stare blogove, kad vidim u kojem sam ja bila bedu. Imam feeling kao da je to pisao neki moj alter ego. Zasto u takvim situacijama zaboravljamo da nakon kise uvijek dolazi sunce? |
12.08.2004., četvrtak
ciao a tutti!!!
|
samo da navrat nanos (iz net caffea) javim big news .... mali je dao !!! proveli smo prosli vikend zajedno ... nekako je s pocetkom njegovog novog posla nestalo sve sto nas je u prethodnih nekoliko mjeseci razdvajalo ja sam, moram priznati, malo ispala iz mota s tim problemima oko trazenja posla i slicno ... ali zar stvarno covjeka moze gubitak posla dovesti u takav ocaj, pa cak i kad ima podrsku, i financijsku i moralnu dobro mi je doslo ovih tjedan dana soliranja u roditeljskom domu ... ovaj moj rodni grad se totalno promijenio na bolje u ovih 6 godina kako vise ne zivim tu sutra mi dolazi dragi za vikend. probat cu ostavit njemu inicijativu, pa da vidim ako smo (i koliko) napredovali toliko za sad ... pusa svima s mora ciao |
05.08.2004., četvrtak
NA OBALU RIJEKE PIEDRE SJELA SAM I PLAKALA
|
sažetak Pilar i njezin prijatelj upoznali su se u djetinjstvu, udaljili se u ranoj mladosti i - nakon jedanaest godina - ponovno se susreću. Ona, žena koju je život naučio da bude čvrsta i da ne pokazuje svoje osjećaje. On, muškarac koji ima moć da čini čuda, koji u religiji traži rješenje svojih unutarnjih sukoba. Združuje ih želja da se promijene, da slijede vlastite snove, da nađu novi put. Za to je nužno savladati mnoštvo unutarnjih prepreka: strah od prepuštanja, krivnju, predrasude. Pilar i njen prijatelj odlučuju otputovati do jednog malog sela u planinama - i prokrčiti težak put do svoje vlastite istine. Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala priča je o ljubavi i mudrosti. Volite li Coelha? Ja tako-tako ... neka djela su mi ok a neka bas volim. Gore spomenuta knjiga mi je trenutno jako draga, valjda zbog situacije u kojoj se trenutno nalazim. Vjerujem da vise ni stres ne moze biti 100postotni uzrok ovakve usrane situacije. Il je peder ili ima drugu. Po meni, nema sta drugo bit. Sutra odoh na more. Solo. Idem se odmorit od svega i od svih. BigMamma hvala ti za ovaj link :)))))). By the way, gdje nam je nestao biseksualac ? Postao mi je nezaobilazna literatura uz jutarnju kavu. Mozda je napokon uspio upecati nekoga preko Iskrice ;)))). Takodjer preporucam citanje dopsynog bloga. Komp ide sa mnom tako da ce ovaj blog biti (vise-manje) redovito azuriran. Pusa svima! |
03.08.2004., utorak
.... just to keep you informed ....
|
Jao meni ... susni period je vec debelo zagazio u svoj sedmi tjedan (!!!!). No, situacija se polako popravlja. Poceli smo pricati. I pricali smo, jako puno. Tako da je trenutno u tijeku period oporavka. Jebiga, svaka veza padne kad-tad u krizu, pa tako i ova nasa. Toliko za sad.... ciao svima |
21.07.2004., srijeda
off topic
|
Malo sam citala chiquitin blog pa sam vidjela da smo dosle na istu zamisao. Naime, blog je idealno mjesto za razmjenu recepata. Meni je jos palo na pamet da moze super posluziti i kao mjesto za razmjenu iskustva s putovanja, sto se vec pokazalo i vise nego korisno (npr. trapula i afrika). Vidim da nas je netko preduhitrio i u receptima pa je zgodno za baciti oko (mene je vec zaintrigirao recept za kruh s maslinama). No, s obzirom na trenutno stanje, pametnije da se malo posvetim afrodizijackoj kuhinji :))) No da nas ima svakakvih, potvrdjuje i postojanje ovog bloga. Fakat sam malo ostala kad sam ga vidjela, a cini mi se da ga uredjuje jedan student teologije. Mozda da se obratim njemu da mi pomogne odagnati gresne misli? |
Dok je radni naslov mog bloga "saga o nejebici" red bi bio i da vas izvjestavam o situaciji. Daklem ... saga je i dalje u tijeku, vec sesti tjedan, bez ikakvih naznaka da ce uskoro prestati. Ja nisam imala pojma da covjeku moze bit toliko slabo od nejebice. Valjda kad si solo imas u glavi furku da su te stvari trenutno "na ledu", ali ovako, kad ti je seks takorec na dohvat ruke, ouch! Posto paradiranje u ultrakratkoj spavacici, with no underware vise ne pali, vrijeme je da se napravi ratni plan. Treba pricati, pricati, pricati ... Nda, trenutno je malo teze izvedivo dok smo u fazi "slika bez tona". Vikendom se mozda i razmijeni pokoja rijec pa cu ga probati tu uloviti. Cak smo i zajedno otisli na more ovaj vikend. U kriznim situacijama, cesto si probam zamijeniti uloge. Kako bi meni bilo da sam ja dobila otkaz a da mi on stalno dahce za vrat s alatkom spremnom za akciju? (da, dobila sam "kompliment" da sam napasna). Vjerujem da bi mi isao na q, s obzirom na situaciju u kojoj sam se nasla. We'll see, vjerujem da ce se i njegov libido s vremenom probuditi. Moj je ionako vec u crvenom. Da bi mi bilo jos "lakse", procitala sam valjda sve erotske price koje postoje na netu. Tako da kad dodjem doma mi je jos "bolje". A sta cu drugo, svi oko mene na godisnjem, sama u uredu, posla puno manje nego inace. I sta cu nego na net u akciju :))) Pa onda dodjem doma prljave maste, uffff. Posto ta masta nikako da predje u stvarnost, a nagomilane frustracije treba izbaciti na ovaj ili onaj nacin ;) , pocela sam se baviti svim mogucim sportovima. Ako nista vise, nikad prije si nisam tako dobro izgledala i osjecala se, tako da sam nasla i (barem jednu) pozitivnu stranu ove situacije. ... to be continued ... |
20.07.2004., utorak
|
Ma znate sta ... sad sam skuzila da ovaj dole post ispadam ko neka placipizda. Bolje da se sve to okrene na salu. Od danas na dalje pisem "sagu o nejebici". Bolje to nego stalno kukat. Ugodan dan svima! |
Pay time
Da li vjerujete da se za sve kad tad mora platiti? Da li vjerujete da ce vam se jednom vratiti dobro koje ste cinili drugima? Ja ne znam, ali nadam se da postoji netko/nesto da vodi nase zivotne pluseve i minuse. Taj netko/nesto u mojoj glavi izgleda kao nekakav konobar koji zbraja sve nase konzumacije. Ako razbijemo tanjur ili casu, nece nam nista reci, no vrlo je vjerovatno da ce nam i to stavit u racun. U slucaju da smo bili dobri gosti, moguce je da dobijemo pice na racun kuce.U zadnje vrijeme mi se nekako cini da ovaj moj "konobar" precesto zaboravlja dati pokoje picence na racun kuce. A za tanjure i case imam lagani feeling da placam i svoju i tudju stetu. Nikako da se dokopam svojih 5 minuta. Taman kad pomislim da je gotovo sa "bad periodom" eto meni jos jednog sranja. A trenutno mi je u kurcu valjda sve ... starci, novci, veza, ljeto .... bas sve. Za starce sam vec navikla, to je prekriva Drina da bi je se moglo ispraviti, no za druge stvari se pocinjem jako gristi. Pa jebemu sunce, mi (nadobudno) kupimo prstenje, kao vjencat cemo se kad nam puhne u glavu. Je kurac krasni, i onda ja postanem svjesna da mi je veza u teskom kurcu. Pardon, ne smijem reci kurcu, jer sam bez kurca vise od mjesec dana. A to je izgleda cudno samo meni. Drugoj strani nije nista cudno, cak mi je i "objasnio" da je normalno da se parovi stalno seksaju na pocetku a onda se to prorijedi. Heloouuuu ... Da ne bi slucajno netko pomislio da je tako otkad je BP nezaposlen, ne, tako je vec duze vrijeme. A sto on meni vise uskracuje seks, to ja vise postajem opsjednuta time. Da bi stvar bila jos zalosnija, polako pocinjem shvacati one koji su izvor zadovoljstva potrazili izvan svoja 4 zida. To mi se valjda popeo mali crveni vrazicak na rame pa me nagovara da se i ja upustim u tako nesto. S druge strane, onaj mali mutavi andjelak samo govori da bi mi moglo biti jako zao zbog nekih svojih nepromisljenih postupaka. I znam da bi, barem za sad. Ma koliko god u kurcu bili, takav tretman ne zelim nikome. Sto se novca tice, i to sam u banani. Kao sto sam jednom vec napisala, stekla nisam bas i nesto. Zadnjih godinu dana financije su se svele na krpanje rupa nstalih njegovim zivljenjem iznad svojih mogucnosti prije negoli me je upoznao. Zato lani i nismo negdje putovali nego smo se uvalili nekom njegovom frendu. Ovo ljeto, zbog toga sto je dobio jebeni otkaz je jos i gore. S tim da je uspio naci nekakvu crkavicu od posla. Pocinje s radom 01/08. Ja sam na godisnjem od 05/08. Super, jelda? Dugo mi se po glavi motalo pitanje da l otici ili pozrtvovno ostati u gradu. At the end sam zakljucila da se jos uvijek previse volim. Odoh ja na more, i to sama. Danas cu vidjeti da si rezerviram nekoliko dana negdje na otoku. A jebiga, sama sebi zvucim pateticno, poput neke ucviljene udovice. Sorry na tome, ali ponekad osjetim takvu tugu da me zaboli cijeli grudni kos od toga. Probala sam racionalno sagledati otkud sad ta fuckin' bol. What is that? Da li su to pluca, jednjak, dusnik, zeludac ili nesto peto? Ne znam, voljela bih da mi netko upuceniji razjasni o kakvoj se boli u stvarnosti radi. Za sad samo znam da it hurts like hell. A ja se i dalje nadam da cu prije ili poslije dobiti kakvu cugu on the house. Zivjeli! |
10.07.2004., subota
Bojite li se voznje?
Ja da. Iako vozim vec 10 godina, mene je sve vise strah sjesti u auto i odvesti se negdje. Prestrasno mi je procitati kako se neka obitelj vozila na more a vozac auta iz suprotnog smjera je izgubio kontrolu nad vozilom i zabio se u njih. Kad smo lani putovali iz Zg na more, u Gorskom kotaru smo naletili na policiju. Bila je noc. Rekli su nam da je cesta zatvorena i da moramo preko Ogulina. Kasnije smo saznali da se olabavio kontejner sa kamiona koji ga je vozio, pao je i zgnjecio cijelu porodicu u autu koji je bio iza. Strasno. O ovome sto se desava ove godine ne zelim ni razmisljati previse. Svaki put, ali bas svaki put kad idem na more ili se vracam u Zg naletim na par idiota na cesti koji se natjeravaju kao manijaci preko dvostruke pune crte ili preticu pred zavoj. Cemu to? I onda ce ti isti idioti skupiti neku neduznu obitelj koja ce im naletjeli iza zavoja. Naravno, idioti obicno prezive, posto su im tateki kupili jebene makine sa 22 airbaga. Obitelj iz suprotnog smjera najcesce nije te srece. Sjetimo se onog kretena koji se danas skoluje u Svicarskoj a zgazio je 2 cure. Ima li ovdje pravde? Sorry na depresivnom postu, ali bas me stisne oko srca kad citam o tim saobracajkama. Zelim vam svima ugodnu i sigurnu voznju. Pregazio majku i dijete u kolicima SPLIT – Vozač “škode felicije” P. B. (21) u četvrtak je oko 20.35 sati u Ulici Vrboran pokosio I. L. (29) i njezino jednogodišnje dijete u kolicima. S teškim ozljedama zbrinuti su u splitskoj Kliničkoj bolnici. Lakše je, pak, ozlijeđena četverogodišnja djevojčica. P. B. je skrećući s Puta svetog Izidora izgubio kontrolu zbog prevelike brzine te naletio na majku s dvoje male djece koji su se kretali uz desni rub kolnika. |
07.07.2004., srijeda
nasa zivotna inventura
Da li ste ikada razmisljali koliko ste stekli u zivotu? Nevoljko priznajem, kada me uhvate takve brije, odmah pomislim na materijalne stvari koje sam kupila tijekom ovih 7-8 godina mog radnog staza. PC, ves-masina, digitalni fotic, linija, TV, video etc, auto etc ... To bi bio odgovor na onaj materijalni dio pitanja. Nije puno, ali jebiga, mene veseli, a i sama sam to stekla pa znam cijeniti. Stan jos nemam, podstanar sam, a s obzirom na "povoljne" uvjete kreditiranja kod nas, vjerovatno ce tako i ostati u ovom desetljecu. A sad onaj drugi dio pitanja ... koliko ste "stekli" kao osoba? Jeste li nasli svoju srodnu dusu? Uplovili s njom u bracnu luku? Imate li djece? Prijatelja? Djece jos nemam, ali se zato polako priblizavam svojoj bracnoj luci i to me nevjerovatno veseli. Prijatelje, one prave, ne vidjam bas precesto. Svaki od nas je krenuo u drugi grad, no bitna je kvaliteta, a ne kvantiteta prijateljstva. Glavno da je prijateljstvo tokom godina opstalo i to smatram velikom stecevinom. Koliko ljudi je u nesretnoj vezi? I ja sam cijeli svoj "ljubavnicki staz" bila u toj kategoriji, no od pocetka prosle godine, postala sam ponosni clan "kluba sretnih veza". Oni koji su to dozivjeli znat ce o cemu pricam. Od naseg prvog zajednickog trenutka, sve su mi stvari nekako sjele na svoje mjesto i nema osjecaja koji bi mijenjala za ovaj. U dvoboju "stan,auto,PC, TV, Hi-Fi Vs. ljubav, sreca, zdravlje i prijatelji", sto biste izabrali? Vjerujem da bi se veliki dio odlucio za ovo drugo. Ako se dobro sjecam, jedna blogerica pise o necemu slicnom (sorry nemrem se sjetit imena), samo sto su njena uvjerenja da novcem mozes imati sve, pa tako i ljubav i prijatelje i sve ostalo. Zanimljivost: Novac ne donosi srecu u zivotu, ali ipak poboljsava seksualni zivot partnera, dokazuje najnovija americka studija o utjecaju novca na zivot ljudi. Podaci vrijede jednako i za muskarce i za zene, neovisno o njihovoj dobi. Vjeruje se kako bogatiji ljudi ne brinu zbog novca pa se zato mogu prepustiti strasti u krevetu, dok siromasni u postelji cesto smisljaju kako da poprave svoju situaciju. |
02.07.2004., petak
... uredske alapace .... part II
|
ja ne mogu vjerovati ........ ja naprosto ne mogu vjerovati svojim ocima Gospoja alapaca iz podgrupe a) s kojom imam srecu dijeliti radnu sredinu mi stalno kvoca o svom stanu u koji je uselila. Ajme sta je stresno slusat o cijenama jogija, stramaca, kreveta i ostalih stvari. Jos mi na kraju, da bi se ja valjda jos "bolje" osjecala, natukne: "ah pa to su ti slatke muke". Tako da se jos bolje osjecam. Majkemi, ja cu nju ubit. Razmisljam da nadjem drugi stan za najam. Ali, ima jedan veliki problem. Zelim iskoristiti olaksicu od drzave. Znaci, najmodavac me mora prijavit i na mene placat porez. Ima kurbisa koji ce cak i pristati ali pod uvjetom da ja placam njegov porez. E nemere tako!!! Pocet cu polako trazit pa kad sta uleti, uletit cu. Da li eventualno netko zna do kojeg se iznosa isplati placati stanarinu da bi se dobio max. povrat od drzave (mislim da je max negdje oko 12 somova kn godisnje). Bit cu zahvalna na savjetima, tipsima%tricksima. Adio i ugodan vam vikend. |
01.07.2004., četvrtak
Dear diary ...
Moram priznati da je ovo bloganje ziva zaraza. Ne znam da li se jos nekome desava da mu svako toliko frcne neka tema u glavi i onda pomislite: joj to bi mi bila super tema za sutrasnji blog. Meni svako toliko nesto sine pa si recem da to moram zapisat i onda, naravno, zaboravim. Cijela ova blog storija sjetile me na nekadasnje vodjenje dnevnika. Moji prvi koraci u tom podrucju bili su negdje u 2. ili 3. razredu osnovne skole. Na to su me ponukale raznorazni crtici i dnevne emisije, gdje bi se curicice svaku vecer ispovijedale svom dnevniku. Iskreno, tada bas i nisam znala sto pisati, jerbo mi se nije previse toga desavalo u zivotu. Sve je licilo na skolski sastav: danas sam dobila 5 iz engleskog, imam puno zadace za sutra, u subotu imamo skolu i moramo doci obuceni u pionirsko itd ... U 7. ili 8. razredu, nakon sto sam se ludjacki zaljubila u A.Agassija, moje su se dnevnicke piskarije obracale njemu (ajme koja me sad sramota kad se toga sjetim). No i dalje su to bile dosta bezazlene recenice koje su se odnosile na moja spijuniranja deckiju iz kvarta i tracanje sa prijateljicama. Veliki napredak je i sto sam pocela sa ekipicom iz razreda ici u kino pa se to u dnevniku spominjalo kao veliki dogadjal, uz obavezno ljepljenje kino karte na tu stranicu. U srednjoj sam vec pisala o "ozbiljnijim" problemima i dnevnik je iz ladice premjesten u posebno skloniste. Pubertet, adolescencija & co su me dosta pukli pa je to bio razlog skrivanja, a i pocela sam pusiti pa sam se time "hvalila" gospodinu dnevniku. Nakon nekog vremena skuzila sam da je moja stara nanjusila to moje skroviste i da je dnevnik procitan. Tres! Istoga casa sam poslala i dnevnik i sve u onu stvar. Moja intima je odjednom postala javnost (a ja sam se danima iscudjavala kako su moji starci skuzili da cigarete skrivam u kazicu, tamo di idu baterije). Eto kako su skuzili...grrrr Ma nije mene toliko ni raspizdilo sto je moja intima otkrivena, nego to zabadanje nosa u tudje stvari. Prosli tjedan, kad sam bila u rodnom gradu, trazeci aksesorise za plazu naisla sam na nekakav rokovnik. Kad sam ga otvorila skuzila sam da to dnevnik od moje stare. Vidjela sam samo da se datum krece negdje oko datuma razvoda sa starim. Vjerujem da joj je tada bilo tesko i da je morala to podijeliti sa nekim, pa makar i sa papirom. Nesto me steglo oko srca, moja stara i osjecaji (upitnik). Da, i ona ima osjecaje! U svakom slucaju, rokovnik je vracen na mjesto, bez da sam ista procitala. Nemam volje ni zelje da citam tudje najdublje misli. Ponekad cujem neku od svojih frendica kako spomene da cuva sve svoje dnevnike od malena. Moram priznati da im u neku ruku pomalo i zavidim. Moji su, cim bi saznala da su postali javno dobro, letili u smece istrgani na komadice. Zato mi je valjda i tako drag ovaj blog. Za sad ne citam sto sam pisala proteklih dana. Uhatit cu se toga za par mjeseci. Vjerovatno cu se smijati sama sebi kao sam tada bila bedasta. Nadam se da ce do tog dana i jedan dobar dio mojih trenutnih problema biti proslost. |
30.06.2004., srijeda
Ajme sramote!
|
Otpala i posljednja dva stadionska koncerta Ožujsko open aira, prema pisanju "Novog lista". Nakon što je zbog bolesti Lennyja Kravitza i otkazivanja Metallice otkazan Ožujsko open air festival, jučer je definitivno postalo jasno kako se niti koncerti Pink i Santane neće održati na stadionu Radnika u Velikoj Gorici 18., odnosno 20. srpnja. |
... onih neizbjeznih 8 sati u danu ...
Svaka firma ima svoje uredske babe, pa tako i ova u kojoj ja radim. Moj usual baksusizam se pobrinuo da bas ja dijelim kancelariju sa jednom od njih. Pod pojmom uredske babe podrazumijevam:- egzemplare (najcesce zenskog roda) koje naprosto MORAJU opterecivati svih oko sebe sa pojedinostima iz svog zivota - egzemplare (i muskog i zenskog roba) kojima je glavna preokupacija pretresanje uredskih traceva i izmisljanje istih Moj horoskop je odredio da mene tlaci osoba pod rednim brojem 1 (jedan). E ljudi moji, koji je to stress, u krasan q. Ma zaboli mene sto je ona jucer radila i sto je kupila (uz obavezno napominjanje cijene kupljenog predmeta). Zamislite ovo: nedavno dolazim na posao u ponedjeljak i pita ona mene kakav mi je bio vikend. Nakon mog vrlo kratkog "dobar", kaze ona meni, bez da je ista upitam, "joj bas sam se odmorila, a muz mi je pekao pogacu". Mos misliti koliko me briga sto je njoj muz skuhao. Latest case: prosli tjedan je otisla na nekakav jednodnevni izlet ... cijela jebena firma je obavijestena da je bila tamo ... doslovno od cistacice do sefa. Kako u svakom zlu pokusavam naci neko dobro, nasla sam ga i ovdi. Kad vas netko tako davi pojedinostima iz privatnog zivota, nema vam druge nego: a) poslati je u rodno mjesto i raditi u komornoj atmosferi do daljnjega, jer bi se naravno gospoji digao nos b) udubiti se do besvjesti u svoj posao Izabrala sam b). Mozda je dobro, mozda i nije. Vjerujem da bi se vecina odlucila za odgovor a). Na zalost ja sam, sto se takvih situacija tice, velika pizda pa trpim. Ali zato posao cvate :-)))). Moj efektivni rad garant nije manji od 7 sati na dan (onaj 8. sat mi je tako i tako pauza). No dobro, jos malo pa ce 5 uri i odoh ja kuci... adio svima! |
29.06.2004., utorak
Dvi, tri riči o roditeljima
Neki sam dan razmisljala koliko ljudi shvacaju zdravo za gotovo svoje roditelje. Kakvi su vasi odnosi prema vlastitim roditeljima?Moja prica i nije jedna od najsretnijih. Moji su rastavljeni vec nekih 10ak godina. Nakon rastave, ostala sam sa starom koja se uskoro preselila u drugi grad a ja sam ostala solo. Steta sto su se odlucili rastati taman kad sam ja isla na fax pa je tako moja akademska naobrazba stala (i ostala na polovici). Nevermind, djeca uvijek placaju za greske svojih roditelja, na ovaj ili onaj nacin. Naobrazba je bila moja zrtva za njihovu slobodu u ovom slucaju. Ma, zavrsit cu ja fax kad tad, ako nista, onda barem zbog sebe (i njima za inat). Stari se, tada, ionako vec bio ulogorio u domu neke druge zene. Do danas ga je njegova vlastita jebezljivost odvela u dom neke trece (cetvrte, pete?) gospoje. Brak im nikada nije bio kao iz price. On jebezljiv, ona cangrizava. Jedino se pitam sto je nastalo iz cega, da li je njegova jebezljivost nastalo kao rezultat njezinog kvocanja ili obratno. No sad mi je to isto kao i da se pitam da li je prije nastala kokosh ili jaje. Ljudi se razilaze i to je normalno, ali ono sto sam se oduvijek pitala je da li je bolje postati dijete rastavljenih roditelja kad vam je 3 ili 20 godina? Posto spadam u ovu drugu kategoriju, mogu samo reci da je meni bilo jako tesko. Tesko jer sam razumijela sve i bila svjesna svega sto se dogadja oko mene. Ma koliko god sam znala da je taj brak klimav i da ce jednom puknut, bila sam u kurcu kad je finally tomu dosao kraj. Jos jedna stvar za koju sam bila uskracena s njihove strane: osjecaji. Zeljela sam osjetiti fuckin' osjecaje s njihove strane a oni su, zatomljavajuci valjda ono sto ih je nekad vezalo pokopali i ono sto su trebali meni davati. Zbog tog nasljedja sam i ja skrta na osjecajima. Sa starom se poljubim u obraz kad nakon dugo vremena dodjem doma i to je sve. Izmedju nas nema spontanih izljeva. Sve je pod strogom stegom. A sto ja u svemu tome osjecam? Kako ja plivam u toj prici? Lose, jako lose .... Neki dan me BP pitao kako je doslo do rastave mojih. Iskreno, nisam mu znala ispricati. Nisam se mogla sjetiti. Valjda me je to toliko potreslo da sam to zakopala u najdublji kutak svoga bica i nedam nikome da dopre do toga. Kad vidim svoje roditelje kako stare, zao mi je, zao mi je svega. Inside me, pomogla bi staroj u svemu, ali ona, osim ponekad kad joj treba da joj posudim cekove, ne zna nista traziti od mene. Starog nisam vidjela 14 mjeseci, s tendencijom rasta. Ako nista vise, kad budem imala svoje dijete, u emotivnom smislu dobit ce od mene ama bas sve. I've heard it said don't go to bed while hanging on to sorrow, you may not have the chance to laugh with those you love tomorrow. You may not mean the words you speak when anger takes its toll, you may regret your actions once you've lost your self-control. When you've lost your temper and you've said some hurtful things, think about the heartache that your actions sometime bring. You'll never get those moments back, such precious time to waste, and all because of things you said in anger and in haste. So if you're loving someone and your pride has settled in, you may not ever have the chance to say to them again...  |
28.06.2004., ponedjeljak
Back to the office – part II
Eto me opet nazad u najdrazem mi uredu. Danas sam se psihicki pripremila za slusanje jadikovki i hrabro otisla s kolegama na kavu pod pauzom. Ljudi moji, kako ima pohlepnih osoba na ovome svijetu. Osobe s kojima sam danas podijelila sat svojeg vremena znaju samo kukat. Mala im je placa, oni su demotivirani, blablabla ... ali, kad se spomene mogucnost promjene radnog mjesta, e to im se neda jer im je stressy javljat se na natjecaje i ic na razgovore za posao. Sjecam se svojeg prvog posla, jos u rodnome gradu. Neprijavljena, soma i po kuna place, svaka druga subota radna, datum isplate place vrlo fleksibilan. Godisnjeg odmora sam imala pravo 2 tjedna po ljeti i basta. Nakon toga sljedio je prvi «pravi» odn. prijavljeni posao. Kod privatnika, naravno (da bi stvar bila bolja jos i Hercegovac). Placa je bila bolja, ali godisnji odmor je trajao 10 dana (iskljucivo po ljeti), ostatak dana se lazirao da smo iskoristili a u stvari smo cubili u uredu. Kulminacija je bila kad sam saznala da je gazdi tesko platiti cistacicu pa su zene iz ureda svakog petka morale prionuti na radnu akciju i izglancati urede. Dizgasti. Of kors, cim bi izasao novi model BMW-a «petice» to se moralo imati. Da li se sjecate onog neverending potpisivanja putnih naloga, pomocu kojih si firme dizu s racuna cash? Ja sam ih na tone morala potpisati, a nisam nikad dobila ni lipu dnevnice. Kako gospodin gazda ne prica ni jedan jebeni svjetski jezik, ja sam mu bila komunikacija sa vanjskim svijetom (for free). Inace, bila sam zaposlena a komercijali, a ne kao prevodilac. Zaposljavanje novih kadrova je bilo iskljucivo preko veze (a rodbine se, fala bogu, imalo ko pljeve). Da li je napokon odzvonilo takvima? Prosli tjedan, za vrijeme boravka u rodnome gradu, srela sam kolegicu s kojom sam radila u toj firmi. Jos uvijek su na istoj placi kao i kada sam otisla (a otisla sam pred 6 god), jedini pomak je sto im je godisnji velikodusno produzen sa 10 na 15 dana, pa moze nekud posteno otici. Sve ove nezahvalnike koji danas kukaju kako nam je ovdje lose (a nije nam lose, zapravo, jebeno nam je dobro), bih poslala u firme kao sto je ova moja bivsa, pa nek tamo rade ko crvi za crkavicu. I sva ova nezahvalna gospoda posjeduje stan i auto koji su im kupili roditelji. Uf, odma mi se tlak digne kad se takvih ljudi sjetim. No dobro, malo sam se ispuhala. Valjda sam toliko osjetljiva na spominjanje posla otkad je BP unemployed. Zalosno je sto neke stvari pocinjemo drugacije gledati ili cijeniti tek kad nam se neka nesreca desi, zar ne? |
17.06.2004., četvrtak
|
Hvala vam na komentarima o nevjeri. Ja sam nepopravljivi romanticar, zato ga toliko i serem o moralu i savjesti. A i moj stari je cijeli zivot bio teski kurbis, zato mozda malo preostro osudjujem nevjeru. Zanimljivo je cuti tudje misljenje o toj temi. A sad me zanima nesto drugo, kakva su iskustva i misljenja onih koji su prevareni.  |
O ljubavi i nevjeri
Dosta bloggera i bloggerica pise o svojim ljubavima. I ja volim pisati o tome. No da li je iza savrsene fasade koju prezentiramo svijetu sve bas tako krasno?Jedan nas frend se nedavno ozenio. Izvana, veza izgleda divna i krasna, bas onako kakva veza treba biti. Neki dan, na kavi s BP-em, rekao mu je da je na pocetku hodanja prevario curu. Naravno, ona o tome nista ne zna a on je mirne savjesti uplovio u svoju bracnu luku. Kad mi je BP to ispricao, prvo sto sam rekla je: "da bog da je i ona njemu to isto napravila iza ledja, sa triput boljim jebacem i duplo vecim qurcem". Znam da ono sto ne znas, ne boli, ali gdje je ljudima nestala savjest? Zar je moguce da je netko tolika kukavica, pa da od straha da ne izgubi curu presuti prevaru i nosi to u sebi sve ove godine? Od kad to znam, prekrizila sam ga na svojoj listi poznanika. Ja mrzim licemjerne ljude. Tako. Nevjeru bi jos i mogla shvatiti, ali presucivanje iste, e pa to me stvarno raspizdi. Kakvi su vasi pogledi na nevjeru? Varate li? Priznajete li? Jeste li kukavice? |
| < | rujan, 2004 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
ma, trabunjam gluposti!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Internet Monitor
Online shoping (za extra EU zemlje samo za past oci)
mail to Prolaznica
Prolaznica!
Bloggeri
Bracne vezetrudnica na kvadrat
Tricotekine trice
Megi
Borovnica
  |
| sponsor |